Jezik

Legende

Legenda o kalničkim šljivarima

Prema legendi kralj Bela IV bježeći pred tatarima sklonio se u kamenitu utvrdu Veliki Kalnik, koju je bilo nemoguće osvojiti. Tatari su nešto kasnije stigli do Kalnika te iako nisu znali da se u utvrdi skriva Kralj okružili su utvrdu i danima je opsjedali ne bi li se njeni branitelji zbog gladi i iscrpljenosti predali.

IMG_1021

Legenda dalje priča ovako:

«U tmini u noćnim satima, kada su mongolske straže drijemale i tako smanjile pozornost, neke ljudske sjene s granama na leđima, primicale su se zidinama grada.

Na opće iznenađenje branitelja, koji su sve to promatrali s visokih kula, očekujući neku novu tatarsku podvalu, poletješe prema zidinama šljivove grane bogate plodom.

Tada su shvatili da ih to narod hrani, podržava i pomaže. Ponovilo se to više puta. Sočne šljive pridigle su im snagu i srčanost za borbu. Stoga su Tatari odustali od daljnje opsade i krenuli dalje put Jadrana u potjeri za kraljem.

Kada su Mongoli doživjeli poraz na Grobničkom polju, u čast pobjede ali i iz zahvalnosti kralj Bela IV, proglasio je žitelje kalničkog kraja – plemenitašima, koje su ubrzo njihovi zavidnici, osobito križevački purgeri, podrugljivo nazivali – plemićima – šljivarima».

 

Legenda o Crnoj Kraljici

Barbara Celjska ili Crna Kraljica kako su ju u narodu nazivali, bila je jako zločesta žena. Legende o njoj i njezinim ljubavnicima vezane su uz nekoliko starih gradova (spominju se Medvedgrad, Susedgrad, Cesargrad i Mali Kalnik). Kažu da je ljubovala sa plemićima i vrbovala ih da joj daju svoje zlato, nakon što bi ih iskoristila plemići bi misteriozno nestajali, priča se da ih je bacala s vrha kule u provaliju.

Nekako je najbliža istini priča da je u starom gradu Malom Kalniku ljubovala sa svojim kaštelanom (upraviteljem imanja) Neuhauselom. Ovaj se, naravno, osilio kao da je moćni vlastelin i počeo terorizirati okolne plemiće. Plemići su se požalili samom kralju Sigismundu Luksemburškom koji je kaštelana otpustio, a nevjernu kraljicu koja je obrukala čitavo kraljevstvo dao zatočiti u jednom gradu u Češkoj.

Legenda dalje govori kako je njezino krvavo zlato zakopano negdje oko Malog Kalnika, a njezine podanice zmije još i dan danas čuvaju to blago.

 

Legenda o kapeli sv. Andrije

Mještani Kamešnice očuvali su legendu o kapeli sv. Andrije, koja je jedna od rijetkih kapela sa sačuvanim izvornim gotičkim oblikom. Naime kapela je preživjela turska osvajanja i nikad nije srušena.

Poznato je da su turci rušili kršćanske bogomolje, a kapela u Kamešnici preživjela je zahvaljujući janjičarskom agi, koji je zapovijedao vojskom u ovim krajevima.

Naime Aga je kao dječak odveden i unovačen za tursku vojsku kao tzv. danak u krvi. Dječakovo krsno ime bilo je Andrija i bio je iz ovih krajeva. Kad se vojska pripremala spaliti i razrušiti kapelu Aga je sjahao s konja, ušao u kapelu, te vidio oltar sa kipom sv. Andrije.

Vratila mu se slika iz prošlosti i sjetio se da je riječ o njegovom svecu zaštitniku, te kako je u srcu još bio kršćanski vjernik odluči poštedjeti crkvu od rušenja i odužiti se svom svecu zaštitniku.

IMG_0161